Držanje grupe mužjaka

Mužjaci se u prirodi ne organiziraju u čisto muške čopore. Ali ne može se svakog mužjaka kastrirati i dodati u grupu ženki, jer se u prosjeku rađa podjednaki broj mužjaka kao i ženki. Radi toga je neophodno imati i grupe koje se sastoje samo od mužjaka. Držanje takvih grupa je zapravo kompliciranije od držanja grupice ženki s jednim kastriranim mužjakom. Mužjaci imaju izraženiji osjećaj za teritorij i rang, te češće dolazi do ozbiljnijih problema, sastavljanje mirnih grupa je teže i mora biti cijelo vrijeme pomno nadzirano. Samo iskusni ljubitelji uspiju pravovremeno prepoznati probleme i u stanju su pravilno sastaviti grupe te u slučaju problema, razdvojiti. Zato grupe mužjaka spadaju u iskusne ruke ljubitelja zamorčića, tj. uzgajivača. Grupe mužjaka nikako nisu podobne za početnike! Prije svega držanje mužjaka u paru, kako se često preporučuje zbog izbjegavanja problema, zapravo nije u interesu životinja, jer u grupi od dvoje nema dovoljno promjena i dinamike, te ne mogu složiti prirodnu strukturu unutar takve grupe. Mužjaci su vrlo dragi i divni ljubimci - veliki broj ljubitelja je oduševljen grupama mužjaka, zbog mirnog i dragog karaktera te posebnog šarma koji je posve drugačiji od karaktera i šarma ženkica.

Sastavljanje grupe

Držanje mužjaka u grupi od 2 se pokazalo kao pozitivno, ali je zapravo za životinje dosadno i ne pruža im dinamiku. Zato je poželjno imati veće grupe mužjaka - četiri mužjaka bi bila optimalno velika grupa, a više od četri nije preporučljivo. Do većih problema u rangiranju može uvijek doći i zahtijeva puno iskustva i prostora kada se čovjek upusti u takvo držanje. Mora se uvijek računati s mogućnosti da će se grupa jednom raspasti, pa će se iz nje morati napraviti manje grupe. Jedinke za grupno držanje moraju biti dobro socijalizirane i odgovarati jedna drugoj.

Mužjaci koji od malena žive u većim grupama, prije svega s drugim mužjacima, brže uče kako se podčiniti, prepoznati rang i puno su društveniji od mužjaka koji se od malena odvoje od majke i ostalih zamorčića. Prije svega ostaju ostaju asocijalni najčešće mužjaci koji su tek sa par tjedana odvojeni od odraslih životinja i premladi prodani pet shopu! Oni se vrlo često ne mogu integrirati u grupu. U pravilu moraju sve mlade životinje dobiti šansu da nauče socijaliziranje i pravila ponašanja od odraslih. Stoga se mladi mužjaci moraju rano kastrirati i najmanje do 2,5 mjeseca starosti ostati sa grupom, ili sa starijim mužjacima formirati novu grupu.

Najčešće se dobro slože mužjaci koji potiču iz jednog legla ili ih se rano združi, premda istovremeno uđu u pubertet (sa ca. 2,5 pa do 6 mjeseci) i onda dolazi do svađa kod dosad mirnih sustanara. Obično se dečki zajedno razvijaju i to se samo po sebi sredi. Ni u kojem slučaju ih se u doba puberteta ne smije odvajati radi manjih svađa tako dugo dok si ne zadaju krvave rane ili pokažu prevelike probleme u ponašanju. Stariji mužjaci često vrlo brzo prihvate mlade životinje za partnera, jer se mladi odmah podčine. Ali i ovdje dođe do problema čim mladi mužjak uđe u pubertet. Čak se i stariji mužjaci mogu međusobno združiti kada se pridržavamo svih pravila vezanih za držanje grupa mužjaka.

Kastracija

Ako se mužjaci kastriraju prije spolne zrelosti, najčešće su mirniji i tolerantniji u grupi. To pak ne vrijedi ako ih se nakon kastracije drži izolirane od odraslih zamorčića! I kod kastriranih mužjaka, kao, naravno kod nekastriranih, postoji faza puberteta koja traje od 2,5 do 6 mjeseci. To su faze u kojima mužjaci postaju zreli i usude se pokušati preuzimati rang od starijih članova grupe. Kada se pravovremeno, prije nego li situacija u grupi eskalira, mužjake kastrira, može kastracija zaista dovesti do mira u grupi. Često pak već jako agresivne mužjake, koji su se pošteno tukli i svađali, kastriraju kako bi bili mirniji. To međutim pomogne samo u situaciji kada su hormoni bili odgovorni za takvo agresivno ponašanje. Međutim, nisu uvijek hormoni odgovorni za probleme i mužjaci koji se ne daju priključiti grupi i jako se tuku, neće niti kastracijom biti podobni za držanje u grupi s drugim mužjacima. Dakle, ako se jedan stariji i agresivan mužjak kastrira, ili kad se mužjaci tek onda kastriraju kad situacije u grupi eskaliraju i životinje si zadaju teške rane, u ponašanju neće biti promjena i životinjama će trebati tražiti druge grupe ili ih pojedinačno staviti u grupe sa ženkama. Društveno ponašanje odraslog mužjaka nema skoro ništa s njegovom seksualnom potencijom i razinom hormona. Stoga bi mužjake za držanje u grupama mužjaka trebalo rano i pravovremeno kastrirati!

Hoće li se mužjaci dobro slagati i mirno živjeti zajedno ovisi pak u najvećoj mjeri o tome KAKO ih se drži. Ako im je nastamba premala ili krivo namještena, onda neće kastracija u ponašanju životinja ništa postići ni promijeniti. I karakter jedne životinje igra veliku ulogu, jednostavno ima macho mužjaka koji se s drugima nikako ne slažu. Ovdje igra uvelike ulogu njihov društveni razvoj od malih nogu.

Pravila za držanje grupe mužjaka

• Mužjacima je potrebno puno prostora kako bi si ponekad sklonili s puta. Morao bi biti osiguran prostor od 1 m2 po mužjaku, a još veći bi bio idealan. Pri tome se katovi ne računaju u prostor. Mužjaci moraju uvijek imati mogućnost izbjegnuti se i tu pomaže samo veliki glavni prostor. Nastamba s 2 ili više nivoa nije pogodna, već dovodi do većeg stresa; uski gornji prostori (oko 50 cm širine) se pobrinu da se životinje ne mogu komotno mimoići već si dođu blizu, te to već može biti izvor svađa i konflikata jer se protumači kao direktan izazov. Najčešće su mostovi i rampe mjesta na kojima izbijaju konflikti jer se životinje ne mogu jedna drugoj s rampe skloniti. Radi toga su pogodne samo prizemne nastambe. Inače se nastambe standardno namještaju kao za držanje drugih grupa zamorčića.
• Kućice i sjenilice su često razlog za svađe kod mužjaka. Ako je po rangu niži mužjak zauzeo kućicu i po rangu viši mužjak želi ući u kućicu, mora podređeni prirodno natraške prepustiti prostor rang višem. Ako je pak iza njega zid i on se ne može natraške povući, već mora krenuti ravno prema rang višem mužjaku, to se shvati, instinktivno, kao napad i provokacija, te izazove napad. Tako se najčešće desi da po rangu niži mužjaci budu napadnuti u kućicama, stisnuti u kut, bez mogućnosti da pobjegnu, te nerijetko dolazi do teških povreda. Čak i ako po rangu niži mužjak uspije pobjeći, i dalje će ga ovaj drugi ganjati po cijeloj nastambi, pa ako se ovaj opet skloni u kućicu, započinje cijeli stres iz početka. Stoga bi se trebale kućice izbjegavati. Umjesto kućica im se postave mračne platforme, tj. natkrije se par mračnijih mjesta sa stolčićima ili sličnom opremom gdje se životinje osjećaju sigurnima a istovremeno im pružaju dovoljno mjesta i mogućnosti za bijeg. Kao dodatna skrovišta mogu poslužiti polu-tunelčići i mostovi. Općenito su kod držanja mužjaka sva skloništa adekvatna kroz koja se jednostavno može protrčati (tuneli).
• Više sjenilica i više sjenom obloženih mjesta za spavanje, dvije flaše za vodu ili zdjelice, više mjesta za hranjenje i više zdjelica za hranu, više skloništa, to bi sve trebalo biti prisutno u nastambama za mužjake, kako bi svaki mužjak uvijek imao pristup svježoj hrani i vodi, čak i onda kad se svađaju za teritorij. Kod velikih grupa mora i zelena hrana biti zasipana na više mjesta i povrće raspoređeno po cijeloj nastambi kako bi i niže rangirani mužjaci dobili priliku najesti se bez stresa i u miru.
• Radi sigurnosti, u istoj prostoriji se ne bi trebalo držati ženke. Ima primjera gdje se grupe drže mirno jedna uz drugu, ali još uvijek je rizik preveliki da će doći do borbi za ženku, pa nije potrebno riskirati.

Kada se vodi računa o svim pravilima držanja grupe mužjaka, mužjaci žive najčešće skupa mirno i zadovoljno i samo rijetko dođe do problema. Naravno da mora "muškarac" tu i tamo malo podviknuti i dovesti druge u red, ali ozbiljnih svađa i tuča u jednoj stabilnoj grupi neće biti. Problema ima najčešće samo s mužjacima u pubertetu i nakon uvođenja u grupu. Kada se kroz borbu za rang uspostavlja nova hijerarhija, može stres u grupi trajati jedan do dva tjedna - u međuvremenu se jako naganjaju (viši tjera po rangu nižeg mužjaka). Taj mužjak, niži po rangu, mora se samo onda odvojiti od grupe ako nakon 2 tjedna svađe ne prestanu, on prilično izgubi na težini, oboli ili dobije krvave rane od ujeda, ili pak pokazuje promjene u ponašanju (preplašeno stalno čuči u jednom kutu, odbija hranu i nakostriješen je).

Naravno da postoje i izrazito dominantni mužjaci koji si uopće ne dozvoljavaju podređivanje i ne mogu se integrirati u grupe. Ako dva pokušaja uvođenja u grupu s takvim mužjakom ne uspiju, onda ga je poželjno (kastriranog) dodati u grupu sa ženkama.

I još ponešto u vezi mužjaka:

Muška domaćinstva

Nažalost još uvijek postoji uvjerenje da mužjaci ne mogu živjeti zajedno. I dalje se u svrhu slaganja kastriraju mužjaci koji se ne slažu. Činjenica je da socijalno ponašanje zamorčića ima vrlo malo veze s njihovom seksualnom potencijom. Hoće li se mužjaci složiti, i mirno živjeti zajedno, ovisi o držanju, odgoju u mladosti (prva 4 tjedna života bi trebali provesti u raznospolnim grupama = više ženki, s jednim kastratom) i o njihovom karakteru. Kada se dva nekastrirana mužjaka ne podnose, kastracija to neće promijeniti. 

Grupe mužjaka mogu biti vrlo harmonične (čak su ženke nekad međusobno znatno čangrizavije), kada se pridržavamo određenih pravila: 

• 2 mužjaka trebaju puno prostora kako bi se mogli sklanjati s puta. Općenito se može reči, da je poželjno imati po mužjaku glavnu površinu od 1 m2. Teritorij bi morao biti uvijek isti (ne stalno mijenjati!); kod svake promjene moraju poredak u rangu i izpočetka izboriti

• Kavez im mora pružati zabavu i ne biti dosadan (grane, kartonske kutije, cijevi, viseće ležaljke, puno sijena i sjenilica)

• Životinjama je potreban izlazak barem jednom na dan

• Kućice su najčešće razlog za svađe kod mužjaka (stvaranje teritorija prema motu - kućica je moja!). Stoga umjesto kućica radije postavite velike platforme ili tunele, kako bi se životinje osjećale sigurno, ali istovremeno imale i dovoljno mjesta i mogućnosti izbjegavanja.

• najčešće se 2 mlada mužjaka slože za cijeli život ako su zajedno odrasli. Svejedno može i kod takvog para doći u pubertetu, sa cca 2-3 mjeseca do borbi za rang; s 6 i eventualno još jednom s 12. Najčešće se problemi smire sami po sebi, a ponekad dođe do totalnog kaosa. Kada se životinje zakače, NE SMIJE ih odmah odvajati (glasni, brzi vriskovi, cvokotanje zubima, naganjanje, škljocanje i štipanje, naskakivanje koje djelomično znači zavođenje i imponacija i nije svađa), moguće su manje ranice od ugriza, a intervenirati je potrebno samo kada se životinje uhvate u klupko i ne puštaju)

• poželjno bi bilo združiti starijeg mužjaka sa mladim. Mlađi ne bi smio biti stariji od 8 tjedana, idealna starost je između 4 i 8 tjedana. Mladi mužjak se najčešće automatski podčini.

• Treba imati više mjesta za hranjenje

• Niti u kojem slučaju se ne smije dodati ženka - niti za kratko!

• U postojeće, dobro funkcionirajuće grupe mužjaka, još jednoga se smije dodati samo nakon jako puno promišljanja. Vjerojatnost je vrlo velika da će doći do totalnog loma!

Naravno da se potrebno pridržavati pravila združivanja. 

Grupe mužjaka općenito slove kao manje čangrizave i miroljubljive. Ako se pridržavamo pravila, nekastrirani mužjaci žive vrlo mirno zajedno i samo rijetko dolazi do problema, kojih pak kod držanja ženki ima dovoljno. Postoje i naročito dominantni mužjaci koji se ne žele podrediti i nedaju se dodati u grupe mužjaka. Ako 2 pokušaja združivanja propadnu, onda je ipak preporučljivo problematičnog mužjaka kastrirati i nakon karantene združiti sa ženkama.

Mužjaci se rado preruše u "pseudo-ženke"

Profesor Norbert Sachser sa Univerziteta Muenster je toliko fasciniran sa socijalnim životom domesticiranih zamorčića, da ih proučava već 20 godina. Naročito muški glodavci, tzv. "jarci", su  pobudili zanimanje biologa: oni su u stanju, na relativno malom prostoru, zajedno miroljubljivo živjeti. Sachser  tvrdi da su za to odgovorne 3 značajne osobine kod domesticiranih zamorčića jer ova neobična sposobnost kod divljih zamorčića nije zabilježena, a to su:

Prvo, velika tolerancija pripadnika iste vrste, koja je stečena procesom domesticiranja, drugo, sposobnost da međusobno razviju stabilne, socijalne veze i treće, sposobnost stvaranja višestrukih, individualno dominantnih veza unutar grupe i respektiranje istih.

Naročito značajno za socijalni razvoj mladih mužjaka je, kako i sa kime su odrasli. Jer, tipično miroljubivo ponašanje zamorčića nije urođeno, već se mora naučiti.

Samo odrastanjem u grupama, u kojima žive pored ženki i dominantni mužjaci ili mužjak, će iz mladog mužjaka razviti društvenu i miroljubljivu jedinku, jer se od malena mora naučiti podčiniti i razviti strategije, kako izbjegavati agresije. Mužjaci koji su u svojoj mladosti bili samo sa ženkom, kasnije se više nisu u stanju integrirati u mješovite ili čisto muške grupe. Konstantno izazivaju druge mužjake. Sachser je kod takvih "nesocijalnih" mužjaka ustanovio i do 400% višu koncentraciju hormona stresa od normalne vrijednosti.

I život u čistim grupama mužjaka je zadivljujuć

Sachser je ustanovio, da kod grupe od samo 2 životinje, vlada harmoničan suživot. Ali i veće grupe mužjaka žive najvećim dijelom miroljubljivo. Samo što tako držani mužjaci NIKAD ne smiju imati kontakt sa ženkama, jer inače kod do nedavno najboljih prijatelja, odmah izbijaju krvave bitke. Osim toga je Sachser primjetio, da ima tu i tamo mužjaka koji se ponašaju točno kao ženke. Takozvane "pseudo-ženke", uživaju u grupi visoki ugled, svi ih zavode i nikad nisu uvučeni u svađe ili agresije. Ovom alternativnom strategijom, suprotnom od tipičnog ponašanja mužjaka, osigurali su si bolji život u čisto muškome društvu. Ukoliko je pak Sachser u grupu dodao ženku, pokazale su "pseudo-ženke" odmah svoje pravo lice: istog momenta su zavodili ženku i branili je tako žestoko, da su se jedini izborili za pravo parenja. 

Najkasnije nakon ovih rezultata istraživanja, ne može više nitko reči da su zamorčići dosadne ili čak glupe životinje!